Intervju sa Momirom Ratkovićem- trenerom Basket Zaragoze

Intervju sa Momirom Ratkovićem- trenerom Basket Zaragoze

Momir Ratković je košarkaški trener rođen u Herceg Novom 1987. godine. Ovom profesijom se bavi već 14 godina. Počeo je davne 2006. u KK Sava i tu je radio sve do 2013. kada mu se ukazala šansa da ode da radi u inostranstvu kao pomoćni trener BC Politekhnika iz Ukrajne. Tu se zadržao samo prvi deo sezone, a drugi se vratio u Srbiju i okušao se u ženskoj košarci kao pomoćni trener Partizana. Posle 6 meseci rada u ženskoj košarci odlučuje da se vrati u klub u kojem je i počeo, KK Sava. Pored toga radio je i kao kondicioni trener U16,U17 i Univerzitetske reprezentacije Srbije u periodu od 2013-2016. godine. Nakon skoro još četri godine dobrog rada u Savi i velikog broja talentovanih igrača koje je klub iznedrio stigao je poziv od velikog ACB kluba, Basket Zaragoze. Momir već drugu sezonu uspešno radi tamo, a mi smo odlučili da popričamo s njim malo o uslovima i radu u Španiji, njegovim počecima, periodu u KK Savi i glavnim razlikama između Španije i Srbije kada su mlađe kategorije u pitanju.

 

Da se vratimo na Vaše početke. Kako ste se odlučili da postanete trener?

“Ljubav prema košarci javila se kada sam imao osam i po godina i kada sam počeo da treniram košarku u rodnom Herceg Novom na čuvenom terenu Karača. Trenirao sam i igrao sve do odlaska na fakultet u Beogradu, gdje sam studirao na Fakultetu za sport i fizičku kulturu i gdje sam poslije godinu dana počeo da radim kao trener u Košarkaškom klubu Sava. Pored svega toga moj stariji brat Jovica je takođe trener i on je zasigurno dosta uticao na mene da izaberem da se bavim trenerskim pozivom”.

Najduži period kao trener ste proveli radeći u KK Sava iz Beograda. Kakve uspomene Vas vežu za taj period?

“Najlepše uspomene. Ako se ne varam, 11 godina sam proveo u Savi radeći sa fenomenalnim ljudima gdje smo uz mukotrpan i strpljiv rad od jednog kluba koji nije baš pretjerano bio uspiješan u mlađim kategorijama došli do toga da važimo za klub koji mnogo dobro radi sa mladim igračima i gdje smo bili rame uz rame sa najvećim klubovima Srbije. To potvrđuje i veliki broj igrača koji su potekli iz Save a koji su danas reprezentativci Srbije i članovi velikih klubova”. 

Momir and his brother Jovica with Arijan Lakic

U tom periodu dok ste tamo bili trener, iz Save su ponikli mnogi talenti kao sto su Arijan Lakic iz FMP, Luka Tarlać iz Partizana, Nikola Jović iz Mega Bemaxa, Vuk Dobrašinović i Dušan Radosavljević iz Zvezde i Dušan Rašković iz Varezea. Kako je bilo raditi sa ovim mladim momcima koji predstavljaju budućnost srpske košarke, a za čiji ste individualni razvoj sigurno Vi najzalužniji?

“To su sjajni momci i veliki talenti, sa svima sam i dalje u kontaktu, na neki način i dalje osjećam potrebu da brinem o njima. Često nazovu i pitaju za savete, uvijek mi je drago kad se vidim i čujem sa njima. Pratim ih koliko mogu i vidim da su vodeći igrači u svojim timovima i da imaju dosta prostora u igri. Veoma sam srećan zbog njih. Samo neka nastave ovako. Moram da napomenem da oni nisu slučajno tu gdje jesu. Pored njihovog talenta iza njih stoji i ogromna količina rada koji je bio dobro organizovan i velika posvećenost, ne samo moja nego svih u Savi”.

Momir with Luka Tarlac and Vuk Dobrasinovic

Bili ste takođe deo tima U16 i U17 reprezentacije Srbije koja je 2013. godine osvojila srebro na Evropskom prvenstvu, kao i bronzu na Svetskom prvenstvu godinu dana kasnije. Kakvo mišljenje imate o toj generaciji 97/98?

“Sjajna generacija. Sjajni momci. Sa mnogima od njih sam i dan danas u kontaktu i pratim njihove karijere. Vidimo da većina njih igra u najjačim ligama Evrope. Stefan Peno (koji je trenutno u fazi oporavka zbog povrede kolena), Vanja Marinković i Boriša Simanić igraju Evroligu, Voja Stojanović sjajno igra u Italiji,  Radanov je fenomenalan u ABA ligi ove sezone, neki od njih su nastavili košarku i školovanje u Americi. Videćemo kako će se njihove karijere razvijati u budućnosti. I dalje vreme radi za njih. Sve u svemu sjajno selektovana generacija”.

Momir with 97/98 generation

Od leta prošle godine ste deo ACB ligaša, Basket Zaragoze. Kako je došlo do poziva iz Saragose i šta Vas je podstaklo da se odlučite za taj korak?

 “Pre dvije godine pozvali su me čelni ljudi iz Saragose da budem njihov gost i održim nekoliko treninga njihovim igračima. Otišao sam u Španiju i proveo pet dana radeći sa njima. Jako su bili zadovoljni onim što su vidjeli i čuli i ubrzo posle toga je uslijedila njihova ponuda. Njihova ideja je bila reforma rada i organizacije mlađih kategorija i podizanje svega toga na mnogo viši nivo. Ideja mi se svidela, video sam sebe u toj priči i veoma brzo i lako smo se dogovorili”.

U Saragosi ste zaduženi za rad sa mladim igračima. Opišite nam malo kakvi su tamo uslovi za rad i šta je konkretno Vaš posao?

“Pre svega zadužen sam za individualni razvoj i usavršavanje igrača, kreiranje plana i programa za igrače koji su projekti kluba. Takođe sam zadužen za skauting i dovođenje igrača u klub. Zajedno sa sportskim direktorom mlađih selekcija skautiramo veliki broj igrača tokom godine i pravimo selekciju za dovođenje u klub. I još sam pomoćni trener B tima Saragose koji igra EBA ligu. Za B tim nastupaju uglavnom kadeti i juniori koji su prospekti kluba i sa kojima individualno radim 3 do 4 puta nedeljno. Tako da imam potpuni uvid i kontrolu u to šta rade i kako se razvijaju iz dana u dan”. 

Pored toga sto je Saragosa jedno od najprijatnijih iznanađenja na startu ACB lige, fascinantan je broj mladih igrača koji dobija šansu
u prvom timu poput Carlos Alocen-a, Vit Krejci-a, Javier Garcia-e. Očigledno da iza toga stoji dobar sistem i rad u mlađim kategorijama?

“Prvi tim trenutno igra jako dobru košarku. Trenutno smo na drugom mestu odmah iza Real Madrida posle osam odigranih mečeva. Fascinantno je to da u jednoj od najjačih liga na svijetu igraju dva momka od 18 godina i jedan od 19 godina… ali baš igraju! Nisu tu da popune broj nego je njihova uloga veoma bitna na terenu. Nedavno je debitovao i jedan šesnaestogodišnjak. Carlos , Vit i Javier su momci sa kojima sam mnogo radio prošle sezone, ove sezone je to malo ređe iz razloga što prvi tim igra na dva fronta, ACB i Evropu, pa ne ostavlja mnogo prostora za rad. Carlos Alocen je prošle sezone proglašen za najboljeg mladog igrača Španije što je još jedna potvrda kvalitetnog rada u klubu. Cilj mlađih kategorija kluba jeste razvoj i formiranje igrača za prvi tim. Bez rezultatskog pritiska utakmice u mlađim kategorijama koristimo u svrhu razvoja igrača. Veoma mnogo radimo na individualnim performansama igrača. 3-4 treninga nedeljno se radi na košarkaškoj tehnici plus 2-3 treninga na fizičkoj pripremi. Sve ovo je usaglašeno sa timskim treninzima i potrebama razvoja igrača. Moram da napomenem da imamo i fenomenalnog trenera prvog tima, gospodin Porfi Fisac, koji ima sluha za mlade igrače i veoma vješto ih uključuje u seniorsku košarku a pri tom ostvaruje i sjajan timski rezultat”.

Ove sezone Saragosa će učestvovati i na ANGT turniru u Kaunasu. Kakva su tu Vaša ocekivanja i dokle Saragosa može protiv
ekipa kao što su Žalgiris, Rytas, Fenerbache, Venecija, Nanter?

“Veoma smo srećni zbog poziva da se nađemo na najjačem evropskom turniru kao što je ANGT. Drago mi je da su ljudi prepoznali naš rad i dali nam šansu da odmjerimo snage sa najboljim timovima Evrope. Očekivanja su takva da želimo da svaku utakmicu odigramo što bolje i da našim igračima ovaj turnir bude vjetar u leđa za dalji razvoj. Ne poznajem toliko dobro timove protiv kojih ćemo igrati da bi ih mogao porediti sa nama ali sve u svemu vjerujem da ćemo tri dana uživati u dobroj košarci”.

Kako prepoznajete talenat i šta je to što uglavnom gledate kod igrača?

“Sposobnosti koje gledam su:
    1) Razumjevanje igre – osećaj za prostor i pravovremenost (spejsing i tajming)
    2) Sposobnost učenja –  kako usvaja nove tehnike
    3) Fizičke predispozicije – antropometrija tijela i motoričke sposobnosti
    4) Karakter – da li je hrabar, požrtvovan, mudar, kako se ponaša prema saigračima, treneru i sudijama, kako kontroliše emocije, da li je timski igrač…

I na osnovu svih ovih pokazatelja procijenim koliki je njegov prostor za napredak i da li je to dovoljno za profesionalno bavljenje košarkom “.

Momir with Dusan Marjanovic and Nikola Jovic

U Španiji ste već drugu sezonu, da li biste možda mogli da napravite poređenje rada sa mlađim kategorijama u Španiji i Srbiji i koje su to najveće razlike?

“Nema tu previše razlike. Ono što bi izdvojio jeste da Španci igraju brzu košarku koja se zasniva na igri u tranziciji i spejsingu bez puno taktičkih zadataka i pozicionih sistema. Dok kod nas mnogo više ima taktike.  I druga stvar su uslovi za trening koji su daleko bolji nego kod nas”.

I za kraj intervjua kažite nam kakvi su Vam planovi i želje u budućnosti?

“Veoma sam zadovoljan ovdje, imam sjajne saradnike u klubu i veliku slobodu u radu što je za mene jako bitno. Vidim da mogu da napredujem i da se razvijam te stoga i sebe vidim u Saragosi narednih godina. Plan trenutni je da od Saragose napravimo jedan od najboljih klubova za rad sa mladim igračima i na dobrom smo putu da tako i bude. A što se tiče mojih želja i ambicija one su uvijek velike”.

 

Slike: (Instagram/MJ_Complete_Basketball)

Share this post

Comment (1)

  • Nikola Reply

    Odlican mladi trener pred kojim je buducnost.Sjajan rad u Srbiji i sada u Spaniji.Samo napred!

    16. novembra 2019. at 22:54

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *